Nagrada natječaja 16. KPM Varaždinske biskupije 11.03.2016.
VARAŽDIN, 11.03.2016. Izabrani dobitnici nagrada natječaja 16. križnog puta mladih Varaždinske
biskupije!
I ove godine malo smo se zajedno poigrali i najorginalnije nagradili - ekskluzivnim nagradama! :-)
U ovoj godini, jubilarnoj Godini milosrđa, pred vas smo stavili slijedeći zadatak. Trebalo je promisliti i
prisjetiti se nekog događaja sa križnih puteva na kojima ste sudjelovali, a gdje vas je Gospodin po nekoj
osobi ili nekom događaju iznenadio, ili pak ste vi nekoga iznenadili djelom milosrđa. To je ujedno bilo i
vaše malo svjedočanstvo i još jedan razlog više za zahvalnost Gospodinu.
Koji su bili kriteriji? Žiriju je bilo važno da osoba opiše vlastito konkretno iskustvo Božjeg milosrđa.
Teško je bilo odrediti poredak jer su svi radovi itekako vrijedni i dobri, no „žiri“ kojeg su činili: vlč.
Tihomir Kosec, povjerenik; Dubravka Červek, vjeroučiteljica; Vladimir Cesar, tajnik Katehetskog ureda
te Marta Kranjčec, suradnica u Uredu za pastoral mladih Varaždinske biskupije, odlučio je sljedeće:
1. 1. mjesto - Ante Begović
2. 2. mjesto - Verica Zlatar-Sever
3. 3. mjesto - Karolina Hudak.
Čestitamo sretnim dobitnicima i zahvaljujemo im na trudu! :-) Dobitnike molimo da se u Sv. Martinu na
Muri, prije početka samog programa u crkvi, jave vlč. Tihomiru, povjereniku.
A evo i priče naše Varice:
Hvaljen Isus i Marija!
Moja priča nije ništa posebno, tek jedna mala crtica iz mora sretnih trenutaka koje mi svaki
PKP mladih donese. Ali, mene veseli i zato bih je željela podijeliti s vama. Ja sam seniorka;
po godinama i spadam u "starce", rekla bi moja djeca. Ali, ipak hrabro hodam i pustim da
me nosi snaga i radost mojih mladih „suhodača“. I ne dam se pokolebati makar bilo i teško.
Broj godina nosi i prednost iskustva, pa zato u ruksaku nosim rezervne cipele. Netko bi
možda rekao da je to glupo, da ne treba nositi dodatni teret… I onda, lani spazim jednu
mladu djevojku u gumenim čizmama, srce junačko, želi završiti Križni put, ali njezini
koraci sve govore. Pitam: "Zlato, koji broj cipela nosiš?" I kao odgovor čujem pravi broj - 38.
I to je to! Izvadila sam svoje „McKinley-ice“ iz ruksaka, da ne budu zanemarene, pa su
tako njezine noge i moje cipele zajedno ušle u katedralu na obostrano zadovoljstvo. Meni je
to donjelo veselje - neopisivo! I to je to, ne nadam se nikakvoj nagradi ali ako moja priča
bude inspiracija samo jednoj osobi cilj je postignut. BB! +
Verica Zlatar-Sever
Tekst prenesen sa WEB stranice Varaždinske biskupije